Ugroženost i zaštita gljiva u Hrvatskoj
Doprinositi zaštiti gljiva jedan je od temeljnih ciljeva Hrvatskog mikološkog društva. HMD danas okuplja sve stručnjake u Hrvatskoj koji se bave zaštitom gljiva, a do sada je provelo ili sudjelovalo u desetak projekata posvećenih zaštiti gljiva i/ili njihovih staništa.
Ugroženost
Kada govorimo o čovjekovom utjecaju na prirodu, možemo reći da je on gotovo redovito nepovoljan, a često i poguban. To vrijedi za gotovo sve aktivnosti suvremenog čovjeka osim onih u zaštiti prirode i u tradicionalnom održavanju vrijednih poluprirodnih staništa kao što su travnjaci.
Što ugrožava gljive?
1) Degradacija, fragmentacija i nestajanje (uništavanje) staništa;
2) Onečišćavanje okoliša;
3) Klimatske promjene;
4) Neodgovarajuće ili prekomjerno sakupljanje plodišta jestivih gljiva.
Dok je utjecaj prosječnog pojedinca na otklanjanje, odnosno ublažavanje prva tri navedena uzroka ugroženosti vrlo ograničen, doprinos koji on kao sakupljač gljiva (gljivar) može dati u otklanjanju posljednjeg navedenog uzroka je znatan.
Tijelo gljive nazivamo micelij. Sastoji se od mnoštva račvastih, vrlo tankih niti koje prorastaju određeni supstrat (tlo, listinac, drvenaste ostatke biljaka i dr.). Većina gljiva koje zamjećujemo u prirodi razmnožava se isključivo putem spora, vrlo sitnih tjelešaca (većinom jednostaničnih) koja se razvijaju na specifičnim organima – plodištima. Kod većine vrsta plodišta traju prilično kratko (nekoliko sati do 30-ak dana), razvijaju se jednom do nekoliko puta u sezoni, a često znaju i potpuno izostati. Kada u prirodi ugledamo gljivu, gotovo redovito smo ugledali njezino plodište.
Zašto prekomjerno sakupljanje plodišta ugrožava gljive?
Bez svojih plodišta, većina jestivih gljiva ne može se ni razmnožavati, ni rasprostirati. Kada bismo s nekog područja redovito uklanjali sva nastala plodišta prije nego sazriju, onemogućili bismo razvoj sljedećih generacija. Zato preintenzivno sakupljanje gljiva (tj. njihovih plodišta) može znatno smanjiti šansu vrste za ostavljanjem potomstva. Posebno su ugrožene rijetke i osjetljive vrste.
Zašto neodgovarajuće sakupljanje plodišta ugrožava gljive?
1) Sakupljanjem premladih plodišta koja nisu ni počela ispuštati zrele spore ne dajemo im priliku da barem djelomično obave svoju funkciju.
2) Sakupljanjem starih plodišta, koja nisu više ukusna, onemo-gućavamo da veliki broj spora ostane u tlu njihovim raspadanjem.
3) Čupanjem plodišta (branjem plodišta golom rukom bez noža), kopanjem, grabljanjem i sl. oštećujemo micelij i neposredno stanište.
Zaštita
Dugo vremena zaštita prirode nije obuhvaćala gljive. Predmet zaštite bile su životinjske i biljne vrste, područja i staništa važna za njihovu zaštitu, te krajolici veće estetske vrijednosti. Međutim, posljednjih se desetljeća situacija mijenja. Postali smo sve svjesniji izuzetne ekološke važnosti gljiva, kao i činjenice da i one mogu biti ugrožene. S druge strane, na globalnoj je razini zauzeto stajalište da je važno očuvati čitavu bioraznolikost našeg planeta. Ovdje navodimo više razloga za zaštitu gljiva s nadom se da će barem neki od njih biti motivirajući onima koji toj zaštiti mogu doprinijeti.
● Ekološki razlog – Gljive imaju nekoliko iznimno važnih uloga u kopnenim ekosustavima, posebno onim šumskim: (a) razgradnja mrtve organske tvari do anorganskih komponenata koje biljke mogu ponovo koristiti u sintezi organskih spojeva (omogućava kruženje tvari u biosferi), (b) tvorba simbiontske veze s biljkama (mikoriza) koja biljke čini snažnijima i zdravijima, (c) tvorba simbiontske veze s algama ili cijanobakterijama pri čemu nastaju lišaji (posebno važni kao pioniri u nepovoljnim područjima za život), (d) parazitizam gljiva koji kontrolira populaciju domaćina, ubrzava kruženje tvari i povećava raznolikost staništa, (e) služe kao hrana brojnim drugim organizmima. Bez gljiva živi svijet kopna kakav poznajemo ne bi postojao.
● Razlog očuvanja bioraznolikosti – Gljive uvelike doprinose brojnosti i raznolikosti živih organizama na Zemlji. Da bismo tu raznolikost mogli očuvati, znatan trud moramo uložiti i u zaštitu gljiva.
● Etički razlog – Ako na svijet ne gledamo antropocentrično, zaključit ćemo kako sve vrste imaju pravo na život te da moramo naći ravnotežu između svojih i njihovih potreba kako im opstanak ne bi postao ugrožen. Ako svijet promatramo s antropo-centričnog stajališta, te smatramo da je priroda dana čovjeku na upotrebu i da je u tome njezina svrha, tada je ne smijemo uskraćivati našim budućim generacijama. One su jednako kao i mi zavrijedile diviti se ljepotama prirode u svoj njezinoj raznolikosti, spoznavati tu raznolikost, te se razumno koristiti priro-dnim dobrima.
● Estetski razlog – Mnoge gljive svojom iznimnom ljepotom doprinose ljepoti cjelokupne prirode, toliko važnoj onima koji u prirodi traže odmor i rekreaciju. Potrebu za zaštitom gljiva treba uklopiti u opće opredjeljenje čovjeka da sačuva ono što je lijepo.
● Znanstveni razlog – Ključni građevni elementi naše civilizacije znanstvene su spoznaje prirodnih znanosti. To im uz filozofsku, daje i veliku praktičnu važnost. Gubitak svake biološke vrste (pa tako i gljivlje) smanjuje našu mogućnost da spoznamo fenomen života na Zemlji u svom njegovom bogatstvu životnih strategija i oblika.
● Bioindikatorski razlog – Gljive mogu biti vrlo vrijedni bio- indikatori. Dobar primjer za to je osjetljivost ektomikoriznih gljiva na onečišćenje tla uzrokovano onečišćenjem zraka. Oštećenje mikoriznih gljiva katkad možemo uočiti prije nego oštećenje šumskog drveća što nam daje više vremena za poduzimanje mjera zaštite. Također, gljive su odlični bioindikatori starih šuma i travnjaka velike biološke vrijednosti.
● Zdravstveni razlog – Živi organizmi su “tvornice” golemog broja različitih kemijskih spojeva od kojih neki imaju ljekovita svojstva. Dio ljekovitih spojeva već je otkriven i koristi se u farmakologiji za proizvodnju lijekova, no većinu njih tek treba otkriti. Izumiranje bilo koje biološke vrste nepovratno smanjuje taj veliki potencijal.
● Prehrambeni razlog – Plodišta jestivih samoniklih gljiva mnogi ljudi koriste kao hranu. Kako bi i dalje mogli uživati u tim prirodnim dobrima te kako bi tu mogućnost ostavili i našim budućim generacijama, nužno je omogućiti opstanak jestivim gljivama.
Zaštita gljiva u Hrvatskoj uređena je Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine br. 80/13), Pravilnikom o zaštiti gljiva (Narodne novine br. 34/02) koji regulira sakupljanje, otkup i stavljanje u promet samoniklih gljiva, te Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (Narodne novine br. 99/09) kojim se proglašavaju strogo zaštićene vrste životinja, biljaka i gljiva.
Istaknut ćemo najvažnije mjere zaštite koje bi svi sakupljači gljiva (gljivari) trebali znati.
1) Strogo zaštićene gljive uopće se ne smiju dirati. U Hrvatskoj je strogo zaštićeno 314 vrsta gljiva. Većina je zaštićena zbog toga što su vrlo rijetke ili žive na ugroženim staništima. Njihov status strogo zaštićenih vrsta element je za vrednovanje staništa i lokaliteta na kojima žive, kao i za njihovu eventualnu buduću zaštitu. Dvadesetak vrsta zaštićeno je kako bi bile pošteđene sakupljanja za jelo, od kojih je desetak vrsta gljivarski popularno. To su osjetljive vrste (rijetke su ili nisu česte) izložene iznimno velikom pritisku sakupljanjem njihovih plodišta.
2) Kako treba sakupljati nadzemne gljive (s nadzemnim plodištima)?
a) Plodišta brati isključivo nožem (ne golom rukom ili uz pomoć drugih alata).
b) Ne oštećivati micelij i neposredno stanište.
c) Trećinu pronađenih plodišta jedne vrste ostaviti netaknuto na staništu.
d) Ne sakupljati stara plodišta.
e) Ne sakupljati tek iznikla i vrlo mlada plodišta (manja od 1/5 promjera prosječnog zrelog plodišta).
3) Koliko se nadzemnih gljiva smije sakupiti za osobne potrebe? Jedna osoba smije sakupiti do dva kilograma plodišta dnevno.
4) Gdje se uopće ne smiju sakupljati gljive? Zabranjeno je saku- pljanje gljiva u nacionalnim parkovima te strogim i posebnim rezervatima.
Propisi o zaštiti gljiva žele nam poručiti da je u redu koristiti gljive iz prirode za hranu (osim onih strogo zaštićenih), ali s mjerom i uz uvažavanje potreba prirode. Zato poštujmo propise o zaštiti gljiva u potpunosti!
Crveni popis i Crvena knjiga gljiva Hrvatske
Na temelju analize dotadašnjih podataka o hrvatskoj bioraz-nolikosti gljiva, mikolozi HMD-a su 2005. godine načinili Crveni popis gljiva Hrvatske. U njega je uvršteno 349 ugroženih vrsta svrstanih u pet kategorija ugroženosti: 55 kritično ugroženih (CR), 77 ugroženih (EN), 119 osjetljivih (VU), 35 gotovo ugroženih (NT) i 63 nedovoljno poznatih (DD).
Sve vrste iz Crvenog popisa gljiva Hrvatske osim onih iz kategorije gotovo ugroženih (NT), dakle njih 314, detaljnije su obrađene u Crvenoj knjizi gljiva Hrvatske (2008). Obrada uključuje fotografiju plodišta, kartu poznate rasprostranjenosti na području Hrvatske, IUCN kategoriju i kriterij ugroženosti, osnovnu ekologiju, fenologiju (vrijeme razvijanja plodišta u sezoni), poznatu rasprostranjenost u Hrvatskoj, Europi i svijetu, uzroke ugroženosti u Hrvatskoj, te postojeće i predložene mjere zaštite.
